Kvalitetno planiranje ne počinje izborom vježbi. Počinje prikupljanjem informacija koje pomažu da se razumiju potrebe osobe i odrede prioriteti procesa. Početna kineziološka procjena nije dijagnoza niti obećanje rezultata. Ona je stručna polazna tačka za planiranje rada.
ŠTA JE VAŽNO RAZUMJETI
U procjeni se sagledavaju ciljevi, prethodno iskustvo, funkcionalne sposobnosti, zdravstveni status, raspoloživo vrijeme i životni stil. Važno je znati i kakvo je radno okruženje, kako izgleda svakodnevni raspored i koji su uslovi za provođenje plana. Ove informacije pomažu da se razlikuju ono što je trenutno prioritetno od onoga što može doći kasnije.
Dvoje ljudi mogu imati sličan cilj, ali potpuno različit početni kontekst. Jedna osoba može imati više iskustva i vremena, dok druga tek gradi osnovnu rutinu. Zbog toga isti redoslijed, volumen ili način praćenja ne mora biti prikladan za obje osobe.
OD INFORMACIJA DO PLANA
Prikupljeni podaci služe za definisanje prioriteta i izradu individualiziranog plana rada. Plan treba biti dovoljno jasan da osoba zna šta radi, ali i dovoljno prilagodljiv da prati promjene u procesu. Procjena tako nije izolovan razgovor na početku saradnje. Ona postavlja osnovu za odluke koje će se donositi kroz dalji rad.
Kada se plan zasniva na stvarnim potrebama i mogućnostima, lakše je povezati trening sa svakodnevicom. To omogućava da se izbor zadataka, raspored, komunikacija i način praćenja usklade s osobom, a ne samo s unaprijed postavljenim modelom.
Početna procjena zato predstavlja temelj kvalitetnog procesa. Ona ne zamjenjuje medicinsku procjenu i ne daje automatske zaključke, već pomaže da se stručni rad započne organizovano, odgovorno i u skladu s dostupnim informacijama.