Svaka osoba ima drugačije ciljeve, mogućnosti, iskustvo i svakodnevne obaveze. Zbog toga isti program ne može imati isto značenje za svakoga. Ono što je za jednu osobu realan i koristan korak, za drugu može biti nepraktično, prezahtjevno ili jednostavno nevezano za ono što joj je trenutno potrebno.
RAZLIČITI CILJEVI I MOGUĆNOSTI
Neko želi unaprijediti funkcionalne sposobnosti i lakše podnositi svakodnevne obaveze. Neko želi razvijati snagu, vratiti kontinuitet treninga ili napraviti održiv raspored uz posao i porodicu. Razlike postoje i u zdravstvenom statusu, iskustvu, raspoloživom vremenu i uslovima u kojima osoba trenira. Sve te informacije utiču na planiranje procesa.
Kada se individualne razlike zanemare, osoba se često pokušava uklopiti u sistem koji nije napravljen za njen život. Tada plan može izgledati dobro na papiru, ali ga je teško provoditi sedmicama i mjesecima. Problem nije uvijek u disciplini. Često je problem u tome što sistem rada ne uzima u obzir stvarne mogućnosti.
PROGRAM KOJI SE PRILAGOĐAVA OSOBI
Individualiziran pristup znači da se ciljevi, prioriteti, način rada i tempo razvoja definišu na osnovu prikupljenih informacija. Program nije nepromjenjiv dokument. On se razvija kroz praćenje, povratne informacije i stručne prilagodbe. Ako se promijeni raspored, oporavak, nivo iskustva ili neki drugi važan faktor, plan treba odgovoriti na tu promjenu.
Ne prilagođavate se vi programu. Program se prilagođava vama. To ne znači da je svaki trening lak ili da se odustaje od strukture. Naprotiv, struktura postaje korisnija kada je povezana s osobom koja je provodi.
Cilj nije pronaći univerzalni recept, već izgraditi sistem koji se može dosljedno primjenjivati u konkretnom životu. Tako planiranje postaje proces učenja, praćenja i prilagođavanja, a ne samo izbor vježbi.